"Koji je rezultat? 1:0 za Rječinu. Za koga?!? Za Rječinu!"
Tako je od 7. minute današnje utakmice otprilike tekao razgovor sa svakim navijačem koji je zakasnio 10ak minuta na današnju utakmicu te je na tribini priupitao za trenutni rezultat.
To samo pokazuje koliko je velika i vrijedna današnja pobjeda, jer Rijeka je nesumnjivo najbolja momčad ove lige, iako su njezini igrači godinu ili dvije mlađi od svojih suparnika. I to je normalno, prvoligaš s Rujevice ima probranu selekciju najboljih dječaka u godištu, iz cijele regije koja ima dvjestotinjak tisuća stanovnika, i s pravom igra u konkurenciji sa starijim protivnicima kako bi igra bila čim ravnopravnija.
Rječina pak s druge strane igra s dječacima koji su odlučili trenirati nogomet iz općine Jelenje, koja ima oko pet tisuća ljudi.
Sad kad smo postavili stvari na svoje mjesto, potpuno je legitimno i ispravno da je trener Kristijan "Jose Mourinho" Bura za današnju utakmicu odlučio parkirati autobus ispred gola svoje momčadi.
Naravno da u otvorenom nadigravanju s Rijekom bilo koja momčad u ovoj ligi ima male šanse.
Zbog toga je na teren danas poslao momčad u formaciji 5-2-1: Vasić - Antunović, Pešćica, Babić, Juretić, Marčelja - Bončić, Sudan - Šalov, a još su igrali Rudar na vratima u drugom poluvremenu i Macuka koji je odlično zamijenio ozlijeđenog Babića.
Trenerova ideja je bila vidljiva od samog početka utakmice: zgusnut raspored igrača ispred vlastitog kaznenog prostora, ako treba i sa svih 8 igrača u obrani, i duge lopte na neumornog Šalova, koji je danas svojom brzinom i čeličnim plućima sam sijao strah i trepet obrani Rijeke.
I uz malo sreće, čekanje na prilike iz prekida, računajući na dominaciju Juretića i Bončića u zračnim duelima.
Prije spomenuti Mourinho i čitava plejada talijanskih trenera kojima je catenaccio u krvi bi, da su danas imali priliku, sa smješkom gledali današnji susret.
Tehnički superiorniji gosti pleli su svoju mrežu oko vratiju domaćih, no disciplinirani igrači Rječine bezpogovorno su izvršavali svoje zadatke i nisu dopustili Rijeci ozbiljnije zaprijetiti.
I već u 7. minuti Rječina je skrenula vodu na svoj mlin. Možda i prvi ozbiljniji izlet u suparničku polovicu terena rezultirao je udarcem iz kuta.
Babić je kao i obično izvrsno ubacio, a Juretić, danas i ministar obrane i zapovjednik ratnog zrakoplovstva u jednome, najviši je u skoku i glavom trese mrežu za, kako će se kasnije ispostaviti, konačnih 1-0!
Rijeka je i u nastavku prvog dijela imala više od igre, no najizglednija prilika koju su stvorili na cijeloj utakmici je udarac iz daljine u 30. minuti, koji je uzdrmao gredu vratara Vasića.
U 13. minuti su postigli i pogodak koji je poništen zbog igranja rukom gostujućeg napadača.
U drugom dijelu izbrojali smo još tri prigode domaćih. Juretić je u dva navrata nakon udaraca iz kuta, u 32. i 57. minuti, bio za malo neprecizan, a u 46. minuti je neumorni Šalov gotovo iz mrtvog kuta uputio udarac koji je gostujući golman bez većih problema obranio.
Rijeka je pritiskala većim dijelom utakmice, ali valovi napada gostiju lomili su se na hridima domaće obrane. Kako je vrijeme protjecalo, bilo je vidljivo da su gostujući stručni štab i igrači sve nervozniji. Naravno da je tome pripomogla i činjenica da se domaćim igračima nije pretjerano žurilo vratiti loptu u igru kada je ona otišla van granica igre, ali sve u okvirima fair playa.
Svi igrači Rječine na čelu sa svojim sigurnim golmanima danas su dali sve od sebe i rezultat nije mogao izostati. I za cijeli život će zapamtiti da su oni jednom dok su igrali nogomet u Dražicama pobijedili favoriziranu Rijeku. I to zahvaljući svome trudu i zalaganju, ničemu drugom, pobjedu im nitko nije poklonio.
Zbog toga nam se čini šuplje i neprimjereno predavanje gostujućeg trenera svojim igračima nakon utakmice. Bilo bi primjereno da je održano unutar četiri zida svlačionice, a ne na klupi na igralištu, i tako glasno da ga mogu čuti svi u krugu od 50 metara.
I reče on, nama je bitno kako mi igramo, nije bitan rezultat. A oni su igrali na pobjedu, za bodove, samo što nije rekao "sram ih bilo"!!!
Od kad je to nešto loše?!?
Mišljenja smo da tko god igra nogomet zna: bilo na cesti na golove označene kamenjem, na nekoj ledini, ili u nekoj dvorani, ili na stadionu pod reflektorima i pred 50 000 ljudi...
..uvijek igraš na pobjedu!
A kad izgubiš, pobjedniku stisneš ruku i čestitaš mu na pobjedi. Ne držiš mu predavanja kako si ti zaslužio pobjedu, ali eto igrom slučaja nisi pobjedio i suparnika treba biti sram. Jer si ti bolji, a on se usudio pobjediti!
I njegovi igrači, kao i igrači Rječine, i svi ostali koji igraju nogomet, moraju naučiti ono što znaju i vrapci na grani - u nogometu ne pobjeđuje uvijek bolji.
Zato čestitamo dječacima iz HNK Rijeka koji su ove sezone bili najbolji u ligi i potpuno zasluženo osvojili ligu. Iako imaju za odigrati još jednu utakmicu, već sada su osigurali prvo mjesto.
Naši mlađi pioniri također imaju još dvije zaostale utakmice, protiv Pomorca i Risnjaka. No već sada oni i njihov trener zaslužuju čestitke na dobrim igrama i osvojenom trećem mjestu, što je velik uspjeh u ovoj konkurenciji.
Treba spomenuti i povratak na našu tribinu uvijek rado viđenog N.Č., sada u ulozi navijača protivničke momčadi. Ovog puta je prošao lišo, mada je na početku utakmice bilo prijedloga iz redova Divih riba za preventivnim batinama kao primjer protivničkim navijačima.
Također pozdravljamo i povratak ultras krila Divih riba koje je popratilo današnju pobjedu veličanstvenom bakljadom!
A za kraj smo vam kao i obično pripremili skraćenu snimku utakmice, u kojoj je jedna momčad možda bila bolja, ali je druga sasvim sigurno zasluženo pobjedila s 1:0.